Problem koji se mora riješiti zamjenom soli olova stabilizatorima kalcija i cinka
Tečni kalcij-cink stabilizatori su kompleks kalcijum-cink organskih soli, fosfita, poliola, antioksidansa i rastvarača. Tečni kalcij-cink stabilizator ima dobru kompatibilnost sa smolama i plastifikatorima, dobru prozirnost, nije lako taloženje, manje doziranje i jednostavan za upotrebu. Glavni nedostaci su slabo podmazivanje, smanjenje tačke omekšavanja proizvoda i propadanje nakon dugotrajnog skladištenja.
Stabilizator čvrstog kompleksnog kalcijum-cink sapuna je sapun od stearinske kiseline, zatim sapun od laurinske kiseline i sapun oleinske kiseline. Proizvod se odlikuje dobrom mazivošću, ne smanjuje tačku omekšavanja PVC tvrdih proizvoda, te je pogodan za obradu tvrdih PVC cijevi i profila.
Korištenjem tehnologije mikroemulzifikacije za dobivanje i preradu proizvoda kako bi se prevazišli gore navedeni nedostaci, ljudi se fokusiraju na dva aspekta za poboljšanje: kako bi poboljšali početno bojenje, uz dovoljnu količinu cinkovog sapuna, korištenje kelirajućeg agensa za proizvodnju cink klorida bezopasan, ovaj čin postaje kombinacija sa visokim sadržajem cinka: smanjite količinu cinkovog sapuna da biste sprečili sagorevanje cinka, sa aditivima za promenu početne boje, ova praksa postaje kombinacija sa niskim sadržajem cinka. Ne samo da se široko koristi u mekim proizvodima, a njegov učinak termičke stabilnosti i transparentnosti je prepoznat, već se uspješno primjenjuje i u preradi tvrdih proizvoda. Da bi sistem kalcijum/cink ostao malen u početnoj boji, on takođe može inhibirati sagorevanje cinka.
Općenito, olovne soli su vezane samo za površinu PVC čestica, a njihov učinak je ekvivalentan ometanju fuzije između PVC čestica, što će značajno odgoditi plastifikaciju, smanjiti trenje između PVC čestica, smanjiti efekat smicanja u PVC-u i preradu. oprema podnosi malo opterećenje. Količina olovne soli je velika, a što su sitnije čestice olovne soli, to je očigledniji sekundarni efekat.
Tradicionalni proizvodi za zaštitu životne sredine kao što su stabilizatori kalcijuma i cinka, u procesu plastifikacije, zbog velike elektronegativnosti, polarna grupa ima određeni afinitet sa akutnim čvorom PVC smole, formirajući vezu sa snažnom energijom veze, čime slabi ili eliminiše privlačenje jonskih veza u svakom sloju PVC-a, a to je da se segmenti lanca PVC-a međusobno isprepleteni lako difundiraju, a granice između molekularnih grupa lako mogu biti male, što pospješuje plastifikaciju PVC smole. To dovodi do brzog povećanja tlaka taline, smanjenja viskoznosti taline, povećanja temperature i smanjenja temperature plastificiranja nakon što je smola djelomično plastificirana u dijelu za punjenje. Ponovno plastificiranje prijelaza smole.
A budući da je tradicionalna oprema za obradu PVC-a namijenjena preradi stabilizatora soli olova, čak i ako se doda dovoljna količina maziva, ne može spriječiti daljnju plastifikaciju smole u dovoljnom vremenu, a izvorna ravnoteža podmazivanja je uništena, a PVC talina u kasnijoj fazi troši veliku količinu toplotnog stabilizatora u sekciji homogenizacije, a istovremeno ne može postići idealnu viskoznost i elastičnost, kako bi zadovoljila potrebe proizvodnje tvrdog PVC-a. To je problem koji kalcijum-cink stabilizatori moraju riješiti u zamjeni soli olova.